Zasnovano na iskustvu u implementaciji i proveravanju, ukazaćemo na slabosti prilikom implementacije i održavanja sistema menadžmenta kvalitetom koje se najčešće primećuju. Tokom vaših internih provera, bilo bi dobro da obratite pažnju na sledeće primere.
Kontekst organizacije
Najčešći nedostaci su odsustvo jasno definisanih internih i eksternih pitanja koja mogu pozitivno ili negativno da utiču na sposobnost organizacije da ostvaruje očekivane rezultate, kao i odsustvo prioriteta i strategija za njihovo rešavanje. To dovodi do odsustva veze sa planiranjem, odnosno identifikacijom mera koje se odnose na rizike i prilike. Najviše rukovodstvo zaboravlja na činjenicu da su interna i eksterna pitanja dinamička kategorija i da se mogu promeniti. Većina organizacija ne prati svoj kontekst i ne preispituje ga, makar prilikom preispitivanja od strane rukovodstva. Takođe, često nije definisan način na koji je određeno da su pojedine zainteresovane strane relevantne za sistem menadžmenta kvalitetom, kao i kako su pojedini zahtevi relevantnih zainteresovani strana određeni kao relevantni. Najviše rukovodstvo zanemaruje činjenicu da relevantne zainteresovane strane i relevantni zahtevi mogu biti različiti za različite proizvode i usluge i da se mogu menjati.
Predmet i područje primene sistema menadžmenta kvalitetom
Neprecizno i nejasno obrazloženje za izostavljanje zahteva standarda, kao i nejasna veza područja primene sa kontekstom organizacije i važnim zahtevima relevantnih zainteresovanih strana prisutno je kod mnogih organizacija.
Politika kvaliteta
Najčešće nije saopštena unutar organizacije, zaposleni je ne razumeju i ne koriste je kao vodeći princip koji treba razumeti u celoj organizaciji. Uglavnom je okačena na zidu ili oglasnoj tabli što nije dovoljan dokaz da je saopštena i da se razume.
Organizacione uloge, odgovornosti i ovlašćenja
U većini organizacija odgovornosti su definisane na različite načine (sistematizacija, popis i opis poslova…). Međutim raspodela ovlašćenja se redovno zanemaruje.
Mere koje se odnose na rizike i prilike
Postoji mnogo organizacija koje nejasno ili uopšte ne definišu mere koje se odnose na rizike i prilike. Uzrok tome najčešće je nedovoljno razmatranje i razumevanje konteksta organizacije i zahteva zainteresovanih strana. Čak i kada su definisane, efektivnost ovih mera se skoro redovno ne prati. Iznenadili biste se kada bi znali koliko mnogo organizacija smatra Akt o proceni rizika na radnom mestu dovoljnim da pokaže svoje rizike koji proizilaze iz konteksta organizacije.
Ciljevi kvaliteta i planiranje njihovog ostvarivanja
Često vlasnici procesa nisu predvideli kako da reše neuspeh u ostvarivanju merljivih ciljeva kvaliteta. I onda kada su ciljevi ostvareni često se ne sprovodi projekat stalnog poboljšanja kako bi se povećao učinak iznad utvrđenih ciljeva procesa. Takođe, mnoge organizacije ne postavljaju pitanje da li su ciljevi realno postavljeni i da li su previše lako ostvarivi.
Resursi za praćenje i merenje
Zbog nedovoljne kontrole uređaja za praćenje i merenje organizacija može da donese pogrešnu odluku o tome da li da promeni proces ili proizvod ili da ga zadrži kao ispravan. Najčešći nedostatak je da oprema nije dovoljno zaštićena od neovlašćenog podešavanja.
Kompetentnost – obuke
Većina organizacija ima samo raspored održavanja obuka za naredni period koristeći ga kao plan obuke. Takođe, nije jasno definisana identifikacija potrebe za obukom potrebnom za postupke sistema upravljanja kvalitetom, kao i u slučaju izmena u procedurama ili radnim instrukcijama. Druga vrsta propusta je odsustvo definisanih kriterijuma za svaku poziciju koja utiče na kvalitet proizvoda/usluge i odsustvo obuke u okviru utvrđene korektivne mere.
Upravljanje dokumentovanim informacijama
Dokumentovane informacije treba posmatrati kao imovinu organizacije kojom treba upravljati i odgovarajuće zaštititi. Često nije na mestu upotrebe i periodično preispitana. Dešava se da zastarela dokumenta nisu pravilno arhivirana. Ne mogu se slediti promene na dokumentima kao i identitet osobe koja je generisala promene. Takođe, vrlo često se dešava da dokumentovane informacije eksternog porekla nisu identifikovane i zaštićene od neovlašćenih ispravki.
Interna provera
Obuka internih proverivača je obično nedovoljna i uzimajući u obzir njihovo (ne)iskustvo, nalazi eksternih se dosta razlikuju od nalaza internih proverivača. Čak su detaljniji i sadržajniji. Mnogi interni proverivači ne razumeju procesni pristup pa proveru vrše koristeći ček listu i idu od tačke do tačke standarda. U programima provere predviđeno je više ciklusa provere ali se, skoro redovno, ne sprovedu sve planirane interne provere.
Preispitivanje od strane rukovodstva
Najčešća slabost u ovoj oblasti je nedostatak dokumentacije i polaznih pretpostavki za preispitivanje svih ulaznih elemenata. Zaključci i mere proistekle iz preispitivanja su nedorečene i proizvoljne.
Neusaglašenost i korektivna mera
Većina organizacija se ne bavi posledicama neusaglašenosti. Takođe, u otkrivanju uzroka neusaglašenosti ne ide se dovoljno daleko (do koren uzroka). Organizacije radije sprovedu korektivne aktivnosti ne propisujući i ne vrednujući potrebu za korektivnom merom. Pri tom nemaju u vidu da je korektivna mera jednostavno jedna od alatki za poboljšanja.
Stalno poboljšavanje
Za mnoge organizacije je merenje efektivnosti sistema menadžmenta kvalitetom velika enigma. Nepoznavanje strategije za definisanje ključnih indikatora performansi, nedovoljno izvršena analiza podataka i prisutni problemi u vezi preispitivanja od strane rukovodstva dovode do toga da ne postoji adekvatno izraženo poboljšavanje u sistemu menadžmenta kvalitetom.
Naravno da ovi primeri nisu jedine slabosti a neusaglašenosti mogu doći iz bilo kog procesa ili zahteva standarda. Ipak, ne brinite. Postoji mnogo metoda da se implementira i efektivno sprovodi sistem upravljanja kvalitetom i da se kroz proces implementacije ostvari puna korist od QMS. Presudno u svemu tome je potpuna posvećenost najvišeg rukovodstva i naravno, pravilan izbor konsultanta.